ODLASCI, DOLASCI, POVRATCI

Odlazak, dolazak, odlazak, povratak, dolazak. Povratak? Odlazak! 

I tako u krug, ni u jednakim razmacima ni brojevima, mirno planirajući ili iznenada, Kninjani bivaju natjerani da odu, da odustanu ili pronađu hrabrost i snagu za povratak, dok drugi dolaze, odlazeći iz nekog svog Knina postaju Kninjani, da bi opet otišli. Samo promjena, bezobrazno konstantna.

Piše: Slaven Rašković

Gledajući unatrag u daleku prošlost ovog grada, relativno lako ćemo u povijesnoj i zavičajnoj  literaturi pronaći podatke i crtice koje će nam poslužiti kao argument za relativno jednostavnu relativizaciju ozbiljnosti fenomena izmjene stanovništva na ovom području. Sigurno se može reći da su se velike promjene, i broja i raznih demografskih karakteristika, stanovništva uvijek događale, i biti potpuno u pravu. Međutim, to nas nikako ne treba odvratiti od toga da pogledamo dramatične, možemo reći i tektonske demografske promjene, koje se Kninu događaju u samo pet, šest ratnih i poratnih godina, ali i ukupno u zadnjih trideset godina od početka rata u Hrvatskoj.

Od 1857. godine, od kada seže prvi službeni i dostupan popis stanovnika Knina, pa do 1991. godine, grad Knin ima stabilan i konstantan rast stanovništva, uz izuzetke u samo dva interervala u kojima se događa određen pad broja stanovnika (1869-1880. i 1910-1921.), a od 1857. do 1991. broj stanovnika grada Knina porastao je za više od dva puta. Ovdje se radi o Kninu kao administrativnoj jedinici koja obuhvaća naselje Knin i brojna okolna naselja, a ako gledamo samo naselje, Knin 1857. ima 1 039 stanovnika dok 1991. samo naselje Knin ima 12 331 stanovnika, što je povećanje za više od deset puta.

Različitim, svakako zanimljivim, socio-ekonomskim i drugim razlozima koji dovode do ovih značajnih promjena, poput industrijalizacije, urbanizacije, izgradnje prometne infrastrukture i ostalog se nećemo baviti u ovom tekstu. Važno je također naglasiti kako se metodologija popisivanja stanovništva kao i administrativno teritorijalni ustroj, u smislu broja naselja koja spadaju pod administrativnu jedinicu Knin, značajno razlikuju te bilo kakva direktna usporedba, bez uzimanja u obzir svih tih razlika i detaljnije analize, na razini pojedinačnih  naselja, može dati djelomično varljive zaključke, ali promjene o kojima ovdje govorimo su toliko drastične, da i vrlo površna usporedba, više nego jasno ukazuje na njih.

Statistička igra brojki

  1. godine u općini Knin, koja tada uključuje 42 naselja od kojih je jedno i naselje Knin živjelo je 42 954 stanovnika. 88,2% ukupnog stanovništva ili čak 37 888 čine Srbi, dok je 9% ili 3 886 Hrvata. Od drugih, najbrojniji su Jugoslaveni s udjelom od 1,2%, dok je svih ostalih skupa 1,6%. U samom naselju Knin, 1991. živi ukupno 12 331 stanovnik, od čega 80% Srba ili ukupno 9 867, Hrvata je 13,5% ili 1 660 te 3,1% Jugoslavena i 3,4% ostalih. Iako se postoci na razini općine i samog naselja razlikuju, potpuno jasno je vidljiva značajna srpska većina u broju stanovnika.
  2. godine kada se događa prvi popis stanovništva nakon rata, administrativna jedinica Knin je značajno manja od općine Knin iz 1999. godine i obuhvaća uz naselje Knin i Golubić, Kninsko Polje, Kovačić, Ljubač, Oćestovo, Plavno, Polača, Potkonje, Radljevac, Strmica, Vrpolje i Žagrović. Od 15 190 stanovnika, koliko ih je 2001. popisano u gradu Kninu, 11 613 ili čak 76,5 % čine Hrvati, dok je Srba 3 164 ili 20,8%, a ostalih 2,7%.

Deset godina kasnije, situacija se značajno ne mijenja, pa je od 15 407 stanovnika, Hrvata 11 612 ili 75,4%, dok je Srba 3 551 ili 23%.

Dodatno, dok je 2001. godine broj stanovnika naselja Knin samo neznatno manji u odnosu na broj iz 1991., otprilike 10%, kada se pogledaju neka druga naselja u sastavu administrativne jedinice Knin, vidi se drastičan pad stanovništva, pa tako na primer, selo Polača ima pad od preko 90%, a Plavno oko 85% manje stanovnika.1

Premda učestalost popisivanja od deset godina čini popis stanovništva apsolutno neprikladnim alatom za pokazivanje svega onog što se stanovništvu Kninu dogodilo u pet ratnih godina, udjeli zastupljenosti etničkih skupina u ukupnom broju stanovnika Knina, najbolji su pokazatelj razine devastacije srpske zajednice u Kninu, a kao posljedice ratnih događanja.

Ali priča s velikim kretanjima Kninskog stanovništva nikako ne prestaje 2011. U posljednjih desetak godina, posebno nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo u Europskoj uniji, što dovodi i do liberalizacije kretanja ljudi iz Hrvatske prema zapadu, Knin je izgubio značajan broj svojih stanovnika i to u najvećoj mjeri mlađe populacije. Precizni podaci neće biti dostupni do novog popisa stanovništva 2021. godine, ali procjene broja stanovnika koje je Knin izgubio u zadnjih deset godina penju se i na 20%, što predstavlja značajan problem za perspektivu Knina. Nekako se čini kako ove dramatične promjene i kretanja ljude spriječavaju da istinski puste korijene u Kninu, već i Knin napuštaju kao što su napuštali druga mjesta u zadnjih trideset godina.

Svi ovi hladni statistički podaci ostaju potpuno neupotrebljivi da bi nam išta značajnije rekli o stvarnim sudbinama koje se kriju iza ovih brojeva, o Hrvatima koji su morali otići iz Knina;    o  Srbima koji napuštaju druge dijelove Hrvatske i dolaze u Knin; o Srbima koji masovno napuštaju Knin; o Hrvatima koji se vraćaju svojim kućama u Knin; o Hrvatima koji se ne vraćaju u Knin; o Hrvatima koji dolaze iz ostalih dijelova Hrvatske; o Hrvatima koji dolaze iz Srednje Bosne i Posavine; o Hrvatima koji dolaze iz Vojvodine; o Srbima koji se vraćaju; o Srbima koji se ne vraćaju; o Hrvatima i Srbima koji ponovo odlaze tražeći svoju sreću na Zapadu; o Srbima i Hrvatima koji se vraćaju iz tih zemalja jer sreću tamo nisu pronašli; o svima drugima koji su sve to skupa prolazili s jednima i/ili drugima ili sami, nastavite niz…

Ova knjiga služi kao pokušaj uvida u barem neke od priča koje se kriju iza tih brojeva.

1 Podaci preuzeti sa stranica Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr)

© 2021 A MarketPress.com Theme